1. Pamćenje i sposobnost zamišljanja
U prethodnom članku opisani su različiti načini izazivanja opuštenosti očiju i odstranjivanja buljenja i napregnutosti, a sad dolazimo na one podjednako važne mjere kojima se vid pojedinca popravlja i omogućuje vraćanje normalnom vidu. Prva dva pomoćna sredstva su pamćenje i sposobnost zamišljanja.
Sposobnost gledanja je prisno povezana s pamćenjem I sposobnošću zamišljanja, i oba ova činioca igraju veću ulogu u stvarnom procesu viđenja nego što je opće poznato.
Poznati predmet se uvijek mnogo brže raspoznaje od nepoznatog a jednostavno zbog toga jer nam pamćenje i sposobnost zamišljanja priskaču u pomoć — lik predmeta je utisnut u naš
um kroz prijašnje asocijacije, a pamćenje ovih asocijacija, i lik, pomažu nam da ga uočimo mnogo lakše od predmeta koji vidimo prvi put.
Svako to može isprobati. — Svi lakše prepoznajemo prijatelje od stranaca u grupi ljudi.
Kod onih koji pate od manjkavog vida zato je važno da oplemene i razviju moć pamćenja i sposobnost zamišljanja, na slijedeći način:
Promatraj neki mali predmet, uoči njegov oblik i veličinu, obiđi pogledom sve njegove rubove i onda, poslije stjecanja što je moguće jasnije mentalne slike, zatvori oči, i pokušaj ga vidjeti što savršenije. Otvori oči, opet gledaj u predmet, i ponovi postupak.
(Ovo treba raditi oko pet minuta dnevno, bez naočala.)
Riječ u knjizi (ili slovo u riječi) nekad su bolji za ovu svrhu od predmeta. Zamisli je što možeš jasnijom i crnijom, onda zatvori oči, drži sliku pred sobom, i ponovo otvori oči. Pri novom gledanju riječi, ili slova, ona se pojavljuje crnijom no ranije. To je znak popravljenog vida. Ponovi ovu vježbu nekoliko puta, onda prijeđi na druga slova ili riječi. Redovno izvođenje ove vježbe vodi značajnom poboljšanju vida.
2. Centralna fiksacija
Centralna fiksacija zapravo znači vidjeti najbolje ono što se gleda.
Ovo možda zvuči nelogično, ali oni s manjkavim vidom nikad ne vide najbolje ono što gledaju.
Kroz stalnu napregnutost zbog naočala središnji dio mrežnice je postao manje sposoban za primanje slika od rubnih dijelova, zato jer naočale dovode do korištenja jedino središnjeg dijela mrežnice. Zato, kad pokušaju gledati bez naočala, oni s manjkavim vidom će ustanoviti da bolje vide stranama svojih očiju nego središnjim dijelom. Jedino kad vidna moć središnjeg dijela mrežnice postane ponovo normalna (to jest, kad se postigne centralna fiksacija) bit će moguće normalno gledanje.
Svi prethodno opisani načini pomažu centralnoj fiksaciji, no postoje i drugi određeniji načini za njeno postizanje. Najbolji je slijedeći:
Promatraj jedan štampani red u knjizi i usredotoči se na jednu riječ u sredini reda. Zatim zatvori oči i zamisli pred sobom red s riječju jasnije određenom i oštrijih obrisa od ostalih — nek ostale riječi budu nejasne. Otvori oči, pogledaj riječ i ponovi.
Vježbaj ovako oko pet minuta, pokušavajući riječ vidjeti sve jasnije a ostatak reda sve maglovitije. Uskoro ćeš ustanoviti da riječ doista postaje jasnija od ostatka reda. To je siguran znak popravljenog vida.
S popravljanjem vida, umjesto riječi uredu, odaberi dio riječi. Nastavi odabirajući manje i manje riječi i dijelove riječi sve dok ne stigneš do sloga. Kad budeš mogao savršeno jasno zamisliti jedno slovo riječi od dva slova, a da pri tom drugo slovo bude maglovito i nejasno, onda si se približio centralnoj fiksaciji.
3. Čitanje
Smatra se da je čitanje odgovorno za veliki dio napregnutosti oka, posebno čitanje pri lošoj svjetlosti; ali, zapravo čitanje je jedan od najboljih načina očuvanja oka djelotvornim i zdravim,
i nikad ne može uzrokovati manjkavi vid, bez obzira koliko se čita, pod uvjetom da su oči opuštene cijelo vrijeme.
Ljudi s normalnim vidom mogu čitati pri bilo kakvoj svjetlosti bez štetnih posljedica, ali oni čiji je vid manjkav, a posebno oni koji nose naočale, izlažu svoje oči dodatnom naprezanju svaki
put kad čitaju. Uprkos tome, jedan od najboljih načina vraćanja normalnom vidu je svakodnevno čitanje (bez naočala, naravno).
Ako se čita pravilno, posljedice mogu biti samo dobre, ali ako se čita na uobičajeni način stanje će se pogoršati.
Tajna uspješnog čitanja je čitati bez naprezanja, a to se postiže ovako:
Dlanuj nekoliko minuta, onda uzmi knjigu ili novine i počni čitati, na razmaku na kojem najbolje vidiš slova. (Za one koji pate od miopije, između 30 i 15 cm, a za one s presbiopijom,
60 cm ili više. U nekim slučajevima krajnje miopije, možda će biti potrebno da se čita jednim okom, pošto je razmak s kojeg se čita prekratak da bi se oba oka mogla koristiti istovremeno.
Pročitaj stranicu, pola stranice, nekoliko redova, jedan red, ili čak nekoliko riječi, ovisno o osjećaju da se oči počinju umarati, onda stani, zatvori oči sekundu-dvije, i počni ponovo. Trepći redovno cijelo vrijeme čitanja, i tako ćeš moći čitati s lakoćom i bez naprezanja.
Ovakovo čitanje popravlja vid, i pruža očima priliku da rade ono što žele — da vide — ali ne smiju nikad biti napete. O pojedincu ovisi koliko dugo će čitati; no, u većini slučajeva, za kratko vrijeme će moći čitati dva ili više sata bez napora.
Oni koji moraju početi s jednim okom ne bi se trebali osjećati obeshrabreni, jer dok čitaju jednim okom, drugo se odmara. Vremenom će ustanoviti da im se vid popravio i fokus povećao — što će omogućiti upotrebu oba oka istovremeno. (Oni kod kojih je jedno oko slabije od drugog trebali bi više čitati okom koje je slabije.)
Nitko s manjkavim vidom ne bi se trebao plašiti čitati dok slijedi ove upute, i jednom kad mu bude postalo jasno da može čitati bez naočala, osjetit će želju da ih sasvim skine.
