ŠAG – Prije nepunih mjesec dana Stjepan Rajčevac iz Šaga, na temeljima je stare obiteljske kuće počeo graditi novu kuću. Priča možda i ne bi bila mnogo drugačija od sličnih priča rijetkih sretnika koji u vrijeme krize kreću u gradnju vlastitih kvadrata, da nije riječ o samohranom roditelju nepokretne djevojke, koji od skromnih primanja maksimalno odvaja za novu kuću, a gradi je sam i uz pomoć prijatelja i rodbine!
Šezdesetdvogodišnji Stjepan radio je po raznim građevinskim tvrtkama i vješt je u građevinskim poslovima. No, kada je prije dvije godine prestao s radom i postao roditelj-njegovatelj 27-godišnje nepokretne kćeri Marijane, koja boluje od cerebralne paralize i o kojoj se posljednjih 15 godina brine isključivo on, uz povremenu pomoć druge kćerke (koja se prije osam godina udala i otišla u Rijeku), shvatio je da hitno mora promijeniti uvjete života.
– Stara kuća bila je puna vlage, nikada nismo imali kupaonicu u kući i posljednjih godina u njoj je bilo opasno živjeti. Zbog toga sam bio primoran nešto poduzeti. Jedino rješenje bilo je rušenje stare i gradnja nove kuće – priča Stjepan, koji se ovoga ljeta privremeno preselio u kuću svog rođaka i susjeda koji je njemu i kćerki velikodušno ustupio svoju kuću, dok ne završi gradnju nove kuće.
Od svojih skromnih primanja Stjepan je prikupio i nešto ušteđevine za početak radova, okupio prijatelje i susjede koji su mu ponudili pomoć u gradnji, srušio staru kuću i krenuo i graditi novu. Napore ovog tihog i samozatajnog čovjeka koji kaže da mu je glavni cilj usrećiti bolesnu kćerku i omogućiti joj da živi u kući s kupaonicom, prepoznali su i u župi Valpovo, te župskom Caritasu i Nadbiskupiji đakovačko-osječkoj, koji su mu pomogli određenim financijskim sredstvima. Ubrzo im se pridružio i Centar za socijalnu skrb koji je izdvojio 10.000 kuna i drugi dobri ljudi koji pomažu svatko na svoj način…
– Ne želimo ni poseban komfor, ni udobnost, nego svoje dvije prostorije s kuhinjom i kupaonicom u kojima bismo mogli pristojno živjeti i prestati strahovati hoće li nam se strop srušiti nad glavu i gdje možemo obaviti osnovne higijenske potrebe. Činjenica je da smo i Marijana i ja svakim danom sve stariji i da će nam to vjerovatno biti sve teže, pa smo na ovaj način željeli osigurati koliko-toliko prihvatljive uvjete za život. Premda su mi mnogi predlagali da smjestim kćerku u neku ustanovu u kojoj bi se drugi brinuli o njoj, to ne želim učiniti, jer je ona strašno vezana i uz mene i uz svoj dom. Dokle god budem u mogućnosti poslužiti je i brinuti se o njoj, nas ćemo dvoje ostati živjeti u našoj kući – poručuje Stjepan, pozivajući ovom prilikom sve ljude velikog srca da im pomognu u velikom projektu izgradnje vlastite kuće koju su započeli, te da im novčana sredstva ili pomoć u materijalu dostave u valpovački župski Caritas.
Preuzeto: Glas Slavonije
