Socijalna isključenost


Kao i mnoge druge zemlje, Hrvatska se nalazi pred izazovom adekvatne socijalne zaštite starije populacije.

Starije su osobe u pravilu napustile tržište rada pa se za osiguravanje daljnje životne egzistencije najviše oslanjaju na različite programe u socijalnoj zaštiti.

Valja istaknuti da se zaštita ove skupine starijih građana nalazi među prioritetima prvog zajedničkog memoranduma o socijalnom uključivanju Republike Hrvatske.

Pod pojmom socijalne isključenosti podrazumijevamo višedimenzionalan pojam koji povezuje i materijalne i nematerijalne aspekte životnog standarda. Isključenost bi prema tome bila i proces koji gura određene pojedince (u ovom slučaju osobe treće životne dobi) na margine društva i sprječava da u potpunosti sudjeluju u društvu zbog osobnog siromaštva, nedostatka osnovnih kompetencija, šansi za cijelo životno učenje ili zbog diskriminacije. To je, dakle, začarani krug koji se sastoji od tri komponente: siromaštvo; nezaposlenost; i socijalna izolacija. Taj pojam je u hrvatskim publikacijama terminološki poznat tek od devedesetih godina prošlog stoljeća.

Pomoć u nevolji

Potencijalne prepreke za ravnopravno društveno sudjelovanje starijih uključuje siromaštvo, loše zdravlje, nizak nivo obrazovanja, nedostatak prijevoza, pristupa uslugama i diskriminacija po osnovi starosnog doba. No, starije osobe žive duže i zdravije živote, nego ikada ranije, i također imaju potencijala da pružaju važne doprinose društvu kroz društvenu, ekonomsku i političku participaciju za bolju kvalitetu života i dugovječnosti.

Stariji ljudi nisu homogena skupina i ne doživljavaju sebe kao odvojenu populacijsku skupinu, nego su dio zajednice u kojoj aktivnim uključivanjem žive i dalje stvaraju. Psihološka odrednica ovog perioda jest osjećaj slabljenja, shvaćanje životnih ograničenja ali i osjećaj mudrosti. Samim tim što je mudrost bitna odrednica ovog perioda želimo postići neovisnost, društveno sudjelovanje, samo ispunjenje  i dostojanstvo.  Između 2% i 10% starijih osoba doživi određeni oblik zanemarivanja. Teorija aktiviteta se navodi kao najdominantniji pristup jer se uspješno starenje sastoji u zadržavanju razine aktivnosti i uključenosti, iz odrasle dobi. Stalni pronalazak interesa i uključivanje će zamijeniti rad. Naglašava se važnost odnosa između socijalne aktivnosti i zadovoljstva životom. Rad na određenju socijalnog zdravlja gdje će osoba primjereno funkcionirati kao član socijalne zajednice će se automatski odraziti na fizičko i psihičko zdravlje osobe, te se razvija sposobnost održavanja čvrstog sustava socijalne podrške, uklopljenost u zajednicu, visoki moral i zadovoljstvo životom.

Vanja Cvančić/SpiritusOS