Za sve one koje je zanimalo tko je neobični kamper koji boravi kod osječkih katakombi donosimo vam potresnu priču……
“U 30 dana uspjeli smo pojesti fiš i mljeveno meso s tijestom. To je valjda sva kuhana hrana koju smo pojeli, a sve ostalo jedemo suho. Da nam netko i donese koji komad svježeg mesa, mi ga nemamo gdje ispeći.”
Priča je to Vlade Tramšeka i njegove nevjenčane supruge Jozefine Dilber, koje stanovnici Tvrđavice već dobro znaju. Ove subote bit će točno mjesec dana da njih dvoje žive i spavaju u improviziranom šatoru u blizini katakombi, bez struje i vode.
– Od 2006. godine, kad sam prodao kuću, a onda kupio objekt u koji se nikada nisam uselio jer mi ga je ponudio samozvani vlasnik, potucamo se po raznim adresama. Posljednjih pola godine živjeli smo u Jagodnjaku, kod čovjeka kod kojeg sam za 1.000 kuna čuvao ovce, a onda više nisam psihički ni fizički mogao izdržati rad od 5 ujutro do 23 sata. Kad sam rekao da ne mogu više raditi, znao sam da ne mogu ni ostati ondje živjeti i tako smo se Jozefina i ja preselili ovamo. Odabrali smo ovo mjesto jer smo prije živjeli u Tvrđavici i poznamo neke ljude. Kod njih katkad pomognem kad im zatreba pa nam daju ručak, a nekad se i otuširamo kod njih – priča 49-godišnji Vlado, koji, zajedno s Jozefinom, prima 800 kuna socijalne pomoći. Dodatno katkad zaradi koju kunu skupljajući boce i željezo.
Dio novca ode im na hranu, a velik dio utroše za lijekove koje Jozefina uzima. Narušena zdravlja, kaže, nije sposobna za rad, a Vlado bi rado radio. Zna, kaže, zidati i postavljati keramiku, i da posla ima, prihvatio bi ga. No prioritetan im je krov nad glavom, a do sada su, bez uspjeha, pokušavali pronaći smještaj. U onaj posljednji, u Divaltovoj ulici, nisu uspjeli ući iako je devastiran i napušten.
– Branitelj sam i dragovoljac od prvoga dana i bio bi red da mi sad država pomogne. Mirovinu nisam tražio jer sam bio sposoban za rad i želio sam raditi. Sad se samo želimo skloniti od vjetra i kiše – kaže nam Vlado
Preuzeto: Glas Slavonije
